Macropus Shaw, 1790 - podrod Macropus
Podrod Macropus
Macropus fuliginosus Desmarest, 1817
Zapadni sivi kengur je krupan i veoma čest kengur, koji se nalazi na skoro celom južnom delu Australije.
Spada u najkrupnije kengure sa težinom 28–54 kg, dužino tela 0.84–1.1m i repa 80–100 cm, i visinom oko 1.3m. Postoji polni dimorfizam; mužjaci su duplo krupniji. Krzno varira u boji od svetlo sive do braon. Nadimak mu je smrad, jer stariji mužjaci imaju karakterističan miris sličan kariju.
Žive u grupama do 15 članova. Tokom tzv. boks mečeva, ukrste ruke i i guraju jedan drugog. Bremenitost traje 30-31 dan, a mladunče ostaje u torbi 130-150 dana.
Postoje dve podvrste: Macropus fuliginosus fuliginosus na Kengur ostrvu i Macropus fuliginosus melanops, koji broji različite forme od zapada ka istoku.
Zapadni sivi kengur se ne nalazi na tropskom severu ili plodnom jugoistoku Australije, a istočni sivi kengur se ne nalazi iza NJV–JA granice, ali su obe vrste zastupljene u Marej Darling Basenu. One se u divljini ne pare međusobno, mada u zatočeništvu postoji mogućnost produkovanja hibrida između ženke istočnog sivog kengura i zapadnog sivog mužjaka.
![]()





M. f. fuliginosus
Macropus fuliginosus melanops





Macropus giganteus (Shaw, 1790)
Istočni sivi kengur (Macropus giganteus) je veliki torbar i vrsta kengura koji nastanjuje otvorene šumske oblasti južne i istočne Australije, kao i Tasmaniju. Naučno ime ove vrste je pomalo zbunjujuće - ukazuje na njegovu veličinu, iako je najveći predstavnik zapravo crveni kengur.
Ovi kenguri imaju gusto krzno izrazito sive boje koja postepeno prelazi u braon nijanse, sa belim stomakom, nogama i krajem repa. Kenguri koji nastanjuju prostore oko obala su uglavnom svetlije obojeni od onih kengura iz unutrašnjosti zemlje. Odlikuje ih mala glava, velike uši, kao i svetla traka koja se prostire duž njuške između nozdrva. Iako manji od crvenog, istočni sivi kengur obično je teži od svog rođaka. Mogu da narastu od 85 do 140 cm u dužini, a težina mužjaka iznosi 55-66 kg. Mišićav rep prelazi dužinu od 100 cm.
Istočni sivi kenguri žive u grupi koju predvodi mužjak i sastoji se od
mlađih mužjaka i ženki sa svojim mladima. Noćne su životinje, dok danju
lenčare i spavaju. Kada nanjuše opasnost, počeće da lupaju o zemlju kako
bi obavestili ostale iz grupe. Imaju odlično čulo mirisa i vrlo
pokretljive uše koje detektuju i najmanje zvuke.
Mogu da se kreću veoma brzo - najveća brzina izmerena je iznosila 64 kilometra na čas kod odrasle ženke.
Ženka je trudna oko 35 dana. Posle trista dana provedenih u torbi, mladunče počinje da izlazi i samo se kreće. Najčešće ih majka hrani 18 meseci nakon čega potpuno napuštaju torbu.
Sadašnja populacija istočnih sivih kengura broji na desetak miliona jedinki, u poređenju sa populacijom od pre-evropskih osvajanja, kada se verovalo da ih je bilo blizu stotinu miliona.
![]()

Tasmanijska podvrsta












