Enciklopedija sisara

Macropus Shaw, 1790 - podrod Osphranter

Diprotodontia — Autor sisari @ 12:53

Podrod Osphranter

Macropus antilopinus (Gould, 1842)

Antilop kengur, antilop valaru ili antilop valabi nalazi se u severnoj Australiji: Kejp Jork poluostrvu u Kvinslendu, krajnjem severu Severne Teritorije i Kimberli regionu Zapadne Australije. Lokalno su brojni, gregarni preživari.

Postoji polni dimorfizam; mužjaci su uglavnom crvenkastiji sa gornje strane, a ženke znatno sivkastije. Spadaju u najkrupnije kengure, malo su sitniji od crvenog kengura (Macropus rufus) i istočnog sivog kengura (Macropus giganteus).

File:Macropus antilopinus.jpg

Macropus bernardus Rothschild, 1904

Crni valaru, Bernardov valaru ili Vudvardov valaru je vrsta kengura ograničena na malu, planinsku oblast na Severnoj Teritoriji. Klasifikuje se kao skoro ugrožena vrsta. Veći deo njihovog areala nalazi se u okviru nacionalnog parka.

Crni valaru je najsitniji valaru, ali i najraspoznatljiviji. Postoji polni dimorfizam; mužjaci su potpuno crni ili tamno braon, a ženke sive boje. Malo se zna o njima, ali je poznato da su stidljivi noćni preživari koji se ne kreću u grupama. Ima velike koristi od stenovitih oboda, na kojima živi, za sklonište i izbegavanje opasnosti.

Macropus robustus Gould, 1841

Obični valaru, poznat je i kao euro ili brdski valaru. Posebno je jedna podvrsta (M. r. erubescens) poznata kao euro.

Istočni valaru je uglavnom noćni i solitarni kengur, i jedan je od čestih kengura. Proizvodi glasnu pištavu buku, a neke podvrste su polno dimorfne, kao većina valarua.

Postoje četiri podvrste:

  • Istočni valaru (M. r. robustus) – nalazi se u istočnoj Australiji, mužjaci imaju tamno krzno, obično su nalik crnom valaruu (Macropus bernardus). Ženke su svetlije, skoro potpuno peščane boje.
  • Euro (M. r. erubescens) –  podvrsta je varijabilna, ali najčešće braon boje.
  • M. r. isabellinus – ograničena na ostrvo Berou u Zapadnoj Australiji i manji su u poređenju s ostalima. Boja im je crvenkasto braon.
  • M. r. woodwardi – nalazi se u Kimberli regionu Zapadne Australije i duž  granice  Severne Teritorije. Najbleđa je podvrsta sa tmurno braon sivom bojom.

Istočni valaru (Macropus robustus robustus)—koji je sive boje—naseljava istočne padine Velike Pogranične Oblasti, a euro (Macropus robustus erubescens)—crvenomrke boje —naseljava zapadni deo.

Istočni valaru se ne smatra ugroženim, ali podvrsta Berou ostrva ima status ranjivosti.

Common wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescens

Common wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescens M. r. erubescens

Common wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescens  M. r.isabellinus

Common wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescens   M. r. robustus

Common wallaroo, subspecies erubescensCommon wallaroo, subspecies erubescensM. r. woodwardi

Macropus rufus Desmarest, 1822

Crveni kengur (lat. Macropus rufus) je najveći od svih kengura i najveći živi torbar. Može se naći širom Australije, izuzev plodnijih oblasti na jugu, istočnim obalama i na severnim prašumama.

Crveni kenguri imaju kratko, crveno-braon krzno koje postepeno prelazi u svetliju boju na udovima i na stomaku. Imaju velike, zašiljene ušne školjke i crnu njušku, dugačke mišićave noge i rep. Noge crvenog kengura funkcionišu kao gumena opruga — mužjak, u jednom skoku, može da skoči u punoj brzini više od 9 metara. Mužjaci imaju telo dugačko od 130 do 160 centimetara, dok su ženke sitnije i dužina tela iznosi od 85 do 105 centimetara. Rep je debeo i dugačak, dovoljan da izdrži telesnu masu životinje, i služi za održavanje ravnoteže prilikom skokova. Zajedno sa dve noge služi kao tronožac prilikom odmaranja

Telesna temperatura crvenih kengura je oko 36°C. Da bi je održali imaju izolovani sloj krzna i služe se raznim varijantama: znojenjem, dahtanjem, lizanjem prednjih udova ili sklanjanjem u hladovinu kada su visoke temperature.

Ovi kenguri se hrane travom i ostalom vegetacijom. Mogu izdržati dugo bez vode, sve dok imaju pristup zelenim biljkama jer imaju sposobnost da izvuku vlagu iz njih. Zelena trava čini 75–95% njihove ishrane, od čega Eragrostis setifolia dominira sa 54%., a kod populacija Novog Južnog Velsa Enneapogon avanaceus čini 21–69% ishrane. Tokom sušnog perioda, zelene biljke traže na otvorenim livadama i u blizini vode. 

Crveni kengur je životinja aktivna u sumrak i tokom noći. Dan provodi spavajući ili bilo kojim drugim oblikom relaksacije.

S vremena na vreme, okupljaju se u velikom broju; ove grupe mogu brojati i do 1,500 jedinki. Crveni kengur je suviše krupan da bi bio plen drugih životinja, osim ljudi. Koriste noge i stopala. Međutim dingo i orlovi ubijaju mladunce. Smatra se da im je torbarski vuk bio glavni neprijatelj.  Kenguri su se prilagodili na plivanje i često od grabljivaca beže u vodene tokove. Ako predator pođe za njim u vodu, kengur prednjim nogama može držati prdtora pod vodom dok ga ne udavi.

Žive u grupi od 2–4 člana. Najčešće se sastoje od ženki i mladih. Veće grupe se nalaze u gušće naseljenim oblastima i ženke se obično nalaze sa mužjacima. Mužjaci nisu teritorijalni i bore se samo zbog ženki. Tuča ili boksovanje mužjaka crvenih kengura je sastavni deo njihovog života. Obično se usprave, stojeći na zadnjim nogama, pokušavajući da odgurnu svog protivnika udaranjem ili blokiranjem podlaktica. Ako tuča postane ozbiljnija, mužjaci će početi da „šutiraju“ jedan drugog, oslanjajući se na svoj rep, tako što bi se udarali svojim jakim zadnjim nogama.

Pare se tokom cele godine. Ženka je neprestano bremenita osim dana kada rađa. One imaju sposobnost da odlože rađanje dok prethodno mladunče ne napusti torbu, sto se naziva embrionalan dijapauza. Kopulacija može trajati 25 minuta. Bremenitost traje 33 dana. Prelaz u torbu kroz debelo krzno trbuha traje tri do pet minuta. Nakon vremena od dva dana posle poroda, ženka je ponovo spremna da se pari. Oplođeno jaje zatim stupa u embionalnu dijapauzu. Razvoj drugog embriona se nastavlja kada je prvo mladunče napunilo 204 dana, ili kad ugine. Kada se rode, mladi crveni kenguri su veoma sitni, dugački tek 2,5 centimetara i teški 0,75 grama. Ako su uslovi idealni, majka je u stanju da rodi i odgoji prosečno tri mladunčeta svake dve godine. Nakon 190 dana izlazi iz torbe, a nekoliko nedelja pre izlaska izbacuje samo glavu van torbe. Nakon 235 dana više se ne vraća u torbu, ali nastavlja da sisa do 12. meseca. Polna zrelost crvenih kengura nastupa sa 15 do 20 meseci starosti kod ženki i 20 do 24 meseci kod mužjaka.

Zakonom su zaštićeni. Čak imaju i korist od širenja poljoprivrednih površina i veštačkih vodotokova. Međutim kompeticija sa stokom i zečevima za njih predstavlja pretnju. Često iskaču ispred vozila na autoputevima, pa je njihovo prisustvo obeleženo saobraćajnim znakom. 

Toliko su brojni da postoji zakonom regulisano ubijanje zbog kože i mesa, koje služi kako za ishranu ljudi tako i kućnih ljubimaca. 

Female red kangaroo grooming joeyFemale red kangaroo grooming joeyFemale red kangaroo grooming joeyFemale red kangaroo grooming joeyFemale red kangaroo grooming joeyFemale red kangaroo grooming joey M. r. dissimulatus

 

M. r. rufus

 

 

 


Macropus Shaw, 1790 - podrod Macropus

Diprotodontia — Autor sisari @ 17:36

Podrod Macropus

Macropus fuliginosus Desmarest, 1817

Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

Zapadni sivi kengur je krupan i veoma čest kengur, koji se nalazi na skoro celom južnom delu Australije.

Spada u najkrupnije kengure sa težinom 28–54 kg, dužino tela 0.84–1.1m i repa 80–100 cm, i visinom oko 1.3m. Postoji polni dimorfizam; mužjaci su duplo krupniji. Krzno varira u boji od svetlo sive do braon. Nadimak mu je smrad, jer stariji mužjaci imaju karakterističan miris sličan kariju. 

Žive u grupama do 15 članova. Tokom tzv. boks mečeva, ukrste ruke i i guraju jedan drugog. Bremenitost traje 30-31 dan, a mladunče ostaje u torbi 130-150 dana. 

Postoje dve podvrste: Macropus fuliginosus fuliginosus na Kengur ostrvu i Macropus fuliginosus melanops, koji broji različite forme od zapada ka istoku.

Zapadni sivi kengur se ne nalazi na tropskom severu ili plodnom jugoistoku Australije, a istočni sivi kengur se ne nalazi iza NJV–JA granice, ali su obe vrste zastupljene u Marej Darling Basenu. One se u divljini ne pare međusobno, mada u zatočeništvu postoji mogućnost produkovanja hibrida između ženke istočnog sivog kengura i zapadnog sivog mužjaka.

Interaction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infant Interaction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infant  M. f. fuliginosus

  Macropus fuliginosus melanops

Interaction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infantInteraction between female western grey kangaroo, Kangaroo Island subspecies, and infant

Macropus giganteus (Shaw, 1790)

Istočni sivi kengur (Macropus giganteus) je veliki torbar i vrsta kengura koji nastanjuje otvorene šumske oblasti južne i istočne Australije, kao i Tasmaniju. Naučno ime ove vrste je pomalo zbunjujuće - ukazuje na njegovu veličinu, iako je najveći predstavnik zapravo crveni kengur.

Ovi kenguri imaju gusto krzno izrazito sive boje koja postepeno prelazi u braon nijanse, sa belim stomakom, nogama i krajem repa. Kenguri koji nastanjuju prostore oko obala su uglavnom svetlije obojeni od onih kengura iz unutrašnjosti zemlje. Odlikuje ih mala glava, velike uši, kao i svetla traka koja se prostire duž njuške između nozdrva. Iako manji od crvenog, istočni sivi kengur obično je teži od svog rođaka. Mogu da narastu od 85 do 140 cm u dužini, a težina mužjaka iznosi 55-66 kg. Mišićav rep prelazi dužinu od 100 cm.

Istočni sivi kenguri žive u grupi koju predvodi mužjak i sastoji se od mlađih mužjaka i ženki sa svojim mladima. Noćne su životinje, dok danju lenčare i spavaju. Kada nanjuše opasnost, počeće da lupaju o zemlju kako bi obavestili ostale iz grupe. Imaju odlično čulo mirisa i vrlo pokretljive uše koje detektuju i najmanje zvuke.

Mogu da se kreću veoma brzo - najveća brzina izmerena je iznosila 64 kilometra na čas kod odrasle ženke.

Ženka je trudna oko 35 dana. Posle trista dana provedenih u torbi, mladunče počinje da izlazi i samo se kreće. Najčešće ih majka hrani 18 meseci nakon čega potpuno napuštaju torbu.

Sadašnja populacija istočnih sivih kengura broji na desetak miliona jedinki, u poređenju sa populacijom od pre-evropskih osvajanja, kada se verovalo da ih je bilo blizu stotinu miliona.

Eastern grey kangaroo, Tasmanian subspecies Eastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspecies Tasmanijska podvrsta

Eastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspeciesEastern grey kangaroo, Tasmanian subspecies

 

 


Powered by blog.rs