Enciklopedija sisara

Red Afrosoricida (naziv latinsko grčkog porekla u značenju "izgleda kao afrička rovčica") uključuje zlatne krtice južne Afrike i tenreke Madagaskara i Afrike, dve familije sitnih sisara koje su nekada smatrane članovima reda Insectivora.

Tradicionalno, ove dve familije grupisane su sa ježevima, rovčicama i krticama u takson Lipotyphla. Afrosoricida se ponekad smatraju članom Afroinsectiphilia, klade u okviru Afrotheria.

Red Afrosoricida

• podred Tenrecomorpha
  • Familija Tenrecidae: tenrci i vidraste rovčice; 10 rodova sa 30 vrsta
• podred Chrysochloridea
  • Familja Chrysochloridae: zlatne krtice; 9 rodova sa oko 21 vrsta 

Tenreci su sisari familije Tenrecidae, koji se nalaze na Madagaskaru i delovima Afričkog kopna. Tenreci su veoma raznoliki; kao rezultat konvergentne evolucije, liče na ježeve, rovčice, oposume, miševe a čak i vidre. Okupiraju akvatičnu, arborealnu, terestičnu i fosorijalnu sredinu.  

Tenreci su sitni sisari različite forme tela. Najmanja vrsta je veličine rovčice, sa dužinom tela oko 4,5 cm i tžine samo 5 g, dok je najveća vrsta, obični ili bezrepi tenrek, dužine 25 do 39 cm, a može težiti i preko 1 kg.

Iako liče na rovčice, ježeve ili vidre, nisu srodni ni sa jednom od ovih grupa. Njihovi najbliži srodnici su drugi afrički, insktivorni sisari kao što su zlatne krtice i slonaste rovčice. Zajednički predaka ovih životinja, zajedno sa afričkim mravojedom, damanima, slonovima i morskim kravama u grupi Afrotheria, nije prepoznat sve do kasnih devedesetih.

Neobično među placentalnim sisarima, digestivni i urogenitalni trakt tenreka dele zajednički otvor ili kloaku, odliku koja je karakktristična za ptice, reptile i vodozemce.

Sve vrste su barem u maloj meri omnivori, pri čemu beskičmnjaci čine najveći udeo njihove ishrane. 

Najstariji fosili datiraju iz ranog miocena, pronađeni u Keniji.

većina vrsta je nokturalna i ima slab vid. Imaju posebno osetljive vibrise (brkove). Zubna formula je različita među vrstama. Stalni zubi se ne pojavljuju do potpuno adultne veličine tela. Ovo je jedna od nekoliko anatomskih karakteristika koje dele sa ostalim grupama u okviru Afrotheria.

Period gestacije traje 50 do 64 dana, a rađaju relativno nerazvijene mladunce. Dok vidraste rovčice rađaju samo dva mladunčeta po leglu, bezrepi tenrek može imati i do 32. Barem neke vrste su socijalne. 

Familija se sastoji od četiri podfamilije, 10 rodova i 34 vrsta: 

FAMILIJA TENRECIDAE

• podfamilija Geogalinae 
  • rod Geogale
• podfamilija Oryzorictinae 
  • rod Limnogale 
  • rod Microgale 
  • rod Oryzorictes 
• podfamilija Potamogalinae 
  • rod Micropotamogale 
  • rod Potamogale 
• podfamilija Tenrecinae 
  • rod Echinops 
  • rod Hemicentetes
  • rod Setifer
  • rod Tenrec 

Dugouhi tenrek (Geogale aurita) je vrsta sisara familije Tenrecidae. Jedina je vrsta roda Geogale. Endemit Madagaskara gde su mu prirodno stanište suptropske ili tropske sušne šume i suptropska ili tropska suva žbunska staništa. Ugroženi su gubitkom staništa. Na IUCN listi nije ugrožena i navedena je kao poslednja briga jer ima široko rasprostranjenje.

Dugouhi tenrek je mala životinja, nalik rovčici, sa kratkim mrkim krznom, dugim dlakavim repom i velikim ušima. Odrasli teže između 5 i 8 grama, a telo im meri dužinu 60-75 mm, a rep pola dužine tela. Gornja strana tela im je sivkasto mrka ili riđkasto mrka, a donja bleda. Dugouhi tenrek razlikuje se od ostalih tenreka u familiji po tome što ima 34 zuba umesto 36. Jedinstveni su u familiji i po tome da ženke stupaju u stanju estrusa u periodu laktacije, tako da nose jdno leglo dok još hrane prethodno. 

Imaju nisku stopu metabolizma i heterotermni su, što znači da im se temperatura tela menja sa temperaturom okolne sredine. Životinje su često torporne tokom dnevnih vrućina, krijući se u šupljinama stabala ili rupama. Sezona parenja odvija s između septembra i marta. Bremenitost traje između 54 do 69 dana. Leglo broji do pet nerazvijenih mladunca, koji se osamostaljuju sa 33 dana. 

 

Rečni tenrek ili vidrasta rovčica (Limnogale mergulus) jedini je poluakvatični malagaški tenrek (afrička vidrasta rovčica ima sličan način života), a nalazi se na istoku Madagaskara, posebno u i u blizini nacionalnog parka Ranomafana. Jedini je predstavnik roda Limnogale. Verovalo se da su izumrle. 

Rastu do dužine između 25 do 39 cm. Teže 40-60 grama. Hrane se rakovima i vodenim insektima. Populacija se smatra ranjivom. 

Microgale je rod sisara familije Tenrecidae. Broji 22 vrste. Neke vrste su otkrivene u poslednjih dvadest godina. Sve su endemiti Madagaskara.

Microgale brevicaudata G. Grandidier, 1899

Kratkorepa tenrek rovčica  naseljava suptropske ili tropske sušne šume i suptropske ili tropske vlažne nizijske šume. Ugroženi su gubitkom stanista.

Microgale cowani Thomas, 1882

Kauanova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume.

Microgale dobsoni Thomas, 1884

Dobsonova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume.

Microgale drouhardi Grandidier, 1934

Druhardova  tenrek rovčica, (Microgale drouhardi), poznata i kao prugasta tenrek rovčica, naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume. Ugrožena je gubitkom stanista. Idu u potragu u malim porodičnim grupama, kontakt održavaju visokim tonovima. 

Microgale dryas Jenkins,^[3] 1992

Tenrek šumska vila, poznat i kao šumska tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume. Vrsta je ranjiva do istrebljenja zbog gubitka staništa.

Microgale fotsifotsy Jenkins, Raxworthy & Nussbaum, 1997

Bleda tenrek rovčica, poznat i kao bledonoga tenrek rovčica, naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožen gubitkom staništa.

Microgale gracilis (Major, 1896)

Gracilna tenrek rovčica naseljava subtropske ili tropske vlažne planinske šume.

Microgale grandidieri Olson et al., 2009

Microgale grandidieri  se nalazi u sušnim šumama zapadnog i jugozapadnog Madagaskara. Populacija ove vrste ranije je uključivana u vrstu Microgale brevicaudata ; M. grandidieri je opisan kao posebna vrsta 2009 na osnovu razlika u morfologiji i DNK sekvenci.

Microgale gymnorhyncha Jenkins et al.., 1996

Golonosa  tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale jenkinsae Goodman & Soarimalala, 2004

Dženkinova tenrek rovčica naseljava subtropske ili tropske šume ili subtropsku ili tropsku žbunastu vegetaciju. Ugrožena vrsta, zbog gubitka staništa.

Microgale jobihely Goodman, Raxworthy, Maminirina & Olson, 2006

Severna tenrek rovčica (Microgale jobihely) naseljava veoma ograniceno podrucje na jugozapadnim padinama Tsaratanana Massif; nalazili su ga na visinama od 1420 do 1680 m. Naseljava planinske šume. Ova vrsta je najsrodnija široko raspreostranjenom M.cowani. Ugrozena vrsta zbog seče šuma.

Microgale longicaudata Thomas, 1882

Mala dugorepa tenrek rovčica aktivna je tokom svih sati dana i noći, ali svaka jedinka održava svoj obrazac odmaranja i aktivnosti. Naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Kao sto ime ukazuje, zauzima ekolosku nisu koju zauzimaju rovčice u drugim delovima sveta. Telo je dugo 5–15 cm, a rep 7.5–17 cm. Iako je dobar penjac, uglavnom se hrani na sumskom tlu, larvama, crvima i sitnim insektima. Rađaju 2-4 mladunca po leglu. Izgleda da uopšte ne hiberniraju.

Microgale majori Thomas, 1918

Majorov dugorepi tenrek naseljava istočne vlažne šume ostrva, kao i neke zapadne šume, gde je viđen na visinama od 785 do 2000 m. Staništa nisu bas najbolje poznata, ali se veruje da su semiarborealni. Vrsta je ranije posmatrana kao sinonim M. longicaudata.

Microgale monticola Goodman & Jenkins, 1998

Planinska tenrek rovčica naseljava subtropiske ili tropske vlažne planinske šume. Ranjiva vrsta.

Microgale nasoloi Jenkins & Goodman, 1999

Nasolova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Ranjiva vrsta.

Microgale parvula G. Grandidier, 1934

Pigmejska tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale principula Thomas, 1926

Velika dugorepa tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Nalazi se u istocnom Madagaskaru na nadmorskim visinama između 440 do 1,950 metra. Arborealna vrsta i naseljava primarne i malo degradirane humidne sume.

Microgale pusilla Major, 1896

Najmanja tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume, močvare, pašnjake i plavljena zemljišta. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale soricoides Jenkins, 1993

Rovozuba tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.  

Microgale taiva Forsyth Major, 1896

Taiva tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.  

Microgale talazaci Major, 1896

Talazakova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale thomasi Major, 1896

Tomasova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Pirinčani tenreci pripadaju familiji Tenrecidae i broje dve vrste: 

• Oryzorictes hova
• Oryzorictes tetradactylus

Oryzorictes hova A. Grandidier, 1870

Krtičasti pirincani tenrek, poznat i kao fosorijalni tenrek ili hova pirinčani tenrek, endemit je Madagaskara. Naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, vlažne planinske šume, močvare, jezera, navodnjavano i sezonski plavljeno poljoprivredno zemljište. Ugroženi gubitkom staništa. 

Oryzorictes tetradactylus Milne-Edwards & A. Grandidier, 1882

Četvoroprsti pirinčani tenrek je endemit Madagaskara. Prirodno stanište su mu suptropske ili tropske vlažne nizijske šume i planinske šume, suptropske ili tropske visijska žbuništa i livade, kao i močvare.

Micropotamogale (fam. Tenrecidae) je rod sitnih tenreka, nalik na vidre, sa prirodnim staništem u rečnim područjima kišnih šuma Zapadne Afrike. Poluakvatične životinje. Hrane se vodenim životinjama. 

Poznate su dve vrste:

• Micropotamogale ruwenzorii
• Micropotamogale lamottei

Micropotamogale ruwenzorii (de Witte & Frechkop, 1955)

Ruvenzori vidra rovčica nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi. Naseljava reke. Ugrožena je gubitkom staništa. Na IUCN listi označena je kao skoro ugrožena. 

Micropotamogale lamottei Heim de Balsac, 1954

Normal 0 21 false false false SR-CYR X-NONE X-NONE

Nimba vidrasta rovčica pripada redu Micropotamogale, što znači "patuljasta rovčica". Tenreci se nalaze na kopnenom delu Afrike i Madagaskara; međutim, podfamilija Potamogalinae se nalaze u sub-saharskom delu Afrike. Ova vrsta Naseljava Nimba planinu koja se prostire duž granica Liberije, Gvineje i Obale Slonovače u Zapadnoj Africi.

Sitna životinja. Teži oko 125 grama, dužine tela 15–22 cm, od toga 1/4 do 1/3 otpada na rep. Opisivana je kao "minijaturna morska vidra sa pacovskim repom". Ima dugo krzno koje skriva uši i oči, skoro ujednačene boje (obično braon, ali su uočene crne i sive jedinke).

Nimba rovčica je nokturalna i semiakvatična životinja. Žive na mekom zemljištu oko potoka. To su usamljena bića i mogu se videti sa drugim jedinkama samo tokom sezone parenja i kad majke odgajaju svoju mladunčad. Veruje se da su poligamni. Ne pare se u zatočeništvu. 

Vrsta je proglašena ugroženom 1990. Ograničeni su na oblast manju od 5,000 kvadratnih kilometara na Nimba planini, koja je fragmentirana rudnicima i poljima pirinča. Iz rudnika otiču i otrovne materije u potoke. Populacija opada za oko 500 jedinki godišnje. Tačan broj nije poznat, ali se pretpostavlja da ih u zatočeništvu ima nekoliko stotina, a u divljini 2500-3500. Ovom stopom izumreće između 2017-te i 2020.

 

 

Velika vidrasta rovka je poluakvatični, karnivorni tenrek. Nalazi se kišnim šumama centralne Afrike do Nigerije do Zambije, sa nekoliko izolovanih populacija u Keniji i Ugandi. Nalaze se u potocima, močvarama i sporotekućim većim rekama. Jedina vrsta roda Potamogale.

U suprotnosti imenu, velika vidrasta rovčica nije prava rovčica (Soricidae), nego tenrek (Tenrecidae).  Ime su dobile po njihovoj sličnosti sa vidrama u ravnom licu i krutim brkovima, kao i površinskoj sličnosti tenreka pravim rovčicama. Hrane se vodenim životinjama.

Površinskim izgledom su slične vidrama. Karakteriše ih dug, ravan rep koji im služi za plivanje  bočnim talasanjem. Njuška je pokrivena dlakama, nozdrve zaravnjene i zaštićene. Dlaka je gusta i meka, svilenkasta na repu.

Krzno se sastoji od guste poddlake i grubih spoljnih dlaka, tamno smedje boje leđa i beličastim ili žućkastim donjim delovima. Rep je pokriven kratkim, svilenkastim krznom, bočno sabijenim što omogućava plivanje horizontalnim talasanjem kao kod riba i krokodila. Noge su im kratke i nedostaje im plovna kožica, pa se ne koriste za plivanje. Imaju sindaktilne prste (drugi i treći prst) na zadnjim stopalima, koje se koriste za čišćenje. Na zemljištu imaju plantigradni način gaženja. Masa varira od 300 do 950 g. Dužina tela 290–350 mm, a sa repom 535–640 mm.

Preferiraju sveže vode akvatičnih mikrostaništa kišnih šuma. Staništa uključuju brzotekuće reke, potoke, močvare, priobalne reke i tokom kišne sezone neki zauzimaju i male šumske bazene. Rečne obale omogućavaju dobra mesta za razmnožavanje i gnežđenje. Grade jame sa ulazom ispod vodenog nivoa (kao vidre) i tu se sklanjaju tokom dana. Aktivne su u popodnevnim satima.

Žive usamljeno, jedna jedinka okupira 500–1,000 m potoka. Teritorijalne su.

P. velox je noćni predator, love pomoću dodira i mirisa. Hrana koju preferiraju razlikuje se među jedinkama, neke najviše love krabe, druge žabe ili ribe. Hrane se i insektima, mekušcima i gamborima. U zatočeništvu pojedu 15-20 kraba dnevno. Veoma loše podnose zatočeništvo, živeći samo 1-14 dana.

Pare se tokom kišne sezone. Rađaju jedno do dva mladunčeta, jednom do dva puta godišnje.

Na IUCN listi su poslednja briga. Ugrožava ih erozija zemljišta prouzrokovana deforestacijom posebno u Kamerunu.

Normal 0 21 false false false SR-CYR X-NONE X-NONE

Mali ježasti tenrek pripada familiji Tenrecidae. Jedina je vrsta roda Echinops.

Endemit Madagaskara. Naseljava suptropske ili tropske suve šume, sušne savane, suptropsku ili stopsku sušnu žbunastu vegetaciju, kao i suptropske ili tropske suve nizijske livade.

Sitnog,  debeljuškastog tela sličnog  ježu. Cela leđa pokrivena su oštrim bodljama. Krzno je obično žućkasto bež boje; jedinke variraju od skoro bele do skoro crne. Dužina tela meri 13 do 17 cm, a težina oko 200 grama.

Tenreci imaju kloaku (zajednički urogenitalni otvor ), kao ptice i gmizavci.

Ovaj tenrek je terestičan.

Dnevne sate provodi odmarajuci ispod panja ili u rupi drveta. Kada je vrućina spava opružen, u suprotnom spava u uvijenom položaju. Ulayi u stanje torpora tokom zimskog perioda.

Uglavnom se hrani insektima, ali može loviti sitne kičmenjake. Lovi sam.

Pare se u oktobru.

Hemicentetes je rod tenreka koji broji dve vrste.

Hemicentetes nigriceps Gunther, 1875

Brdski prugasti tenrek je insektivor koji živi u centralnim brdsko-planinskim područjima Madagaskara. Njegovo crnobelo prugasto telo pokriveno je bodljama koje se podižu kada je uznemiren. Bodlje se otkače i ostaju u telu znatiželjnog predatora. Koriste svoju dugu njušku za kopkanje ispod lišća i kore, u potrazi za kišnim glistama, koje su im primarna ishrana.

Hemicentetes semispinosus G. Cuvier, 1798

Nizijski prugasti tenrek (Hemicentetes semispinosus) nalazi se u tropskim nizijskim kišnim šumama; u severnim i istočnim delovima Madagaskara.

Sitna životinja, duge njuke i nožica, zakržljalog repa. Krzno je crno sa žutim prugama na leđima, ispod je svetlo; bodlje rasejane, neke su bodljikave i odvojive. Dužina tela12-16,5 cm, težina oko 200 grama.

Aktivni i danju i noću, uglavnom se hrane kišnim glistama, ali i insektima.

Pare se od oktobra do decembra, možda i tokom ostalih meseci, zavisno od temperature i dostupnosti hrane. Bremenitost traje 58 dana, rađaju 5-8 mladih koji postaju nezavisni sa 18 do 25 dana.

Žive u dugačkim, plitkim jamama koje okupiraju porodične grupe.

Kada su ugroženi (najčešći grabljivci su fosa ili malagaški mungos), prugasti tenrek podiže svoje oštre bodlje na leđima i grebenu glave, upravljajući ih skroz napred, i unosi ih napadaču u predelu njuške ili šapa, pokretima glave i tela. Nezaoštrene bodlje su grupisana po sredini leđa, proizvode tih zvuk dok vibriraju, koji se koristi u komunikaciji u okviru porodične grupe.

Jedini poznat sisar koji koristi stridulaciju (trljanjem nogu proizvode prodoran zvuk) za proizvodnju zvuka, što je osobina često povezana sa insektima i zmijama.