Enciklopedija sisara

Gymnobelideus - Gymnobelideus leadbeateri McCoy, 1867 - lidbiterov posum

Diprotodontia — Autor sisari @ 17:12

Lidbiterov posum je ugrožena vrsta posuma ograničenih na male predele preostalih starih šuma "planinskog pepela" (tasmanijskog ili australijskog hrasta Eucalyptus regnans) u centralnim visoravnima Viktorije (Australija), severoistočno od Melburna. To je primitivni, reliktan, neleteći petaurid, kao i jedina vrsta roda Gymnobelideus, predstavnik predačkih vrsta. Nekada je bio čest u malim obastima koje je naseljavao. Njihov zahtev za celogodišnjom izvorom hrane i dnevnim skloništem u rupama drveća, ograničava ih na vlažne sklerofilne šume mešovite starosti, sa gustim nižim krošnjama akacija. Dostupnost odgovarajućeg staništa je od ključne važnosti: šume ne trebaju biti ni previše stare ni previše mlade ( drveće treba biti šuplje).

Retko se viđaju, obzirom da su noćne životinje, brzo se kreću i okupiraju gornje spratove nekih najvisočijeg šumskog drveća na svetu. Prosečna dužina tela iznosi 33 cm, uključujući rep. Teže između 100- 170 grama. Žive u malim porodičnim kolonijama sa do 12 članova, uključujući jedan monogaman par. Parenje se odvija samo jednom godišnje, a u svakoj koloniji se rađa maksimalno 2 mladunca. Svi članovi spavaju zajedno u gnezdu načinjenom od iseckane kore u šupljini drveta, bilo gde na visini od 6-30 m iznad zemlje i obično u centru teritorije koja meri oko 3 hktara, koju aktivno brane. Društvo ovog posuma je matrijarhalnoČ svaka grupa ima dominantnu ženku koja je aktivnija u rasterivanju uljeza. Druge mlade ženke se odvikavaju od mjke pre polne zrelosti. Ženke su po prirodi gresivnije, često se upuštju u borbe, čak i sa svojim ćerkama. Zbog čestog sukobljavanja, mlade ženke su prinuđene da ranije nauste zajednicu od svoje braće. Zbog toga je i odnos mužjaka i ženki veoma visok (3:1).

Samostalni posumi imju poteškoće u preživljavanju: kada napuste svoju porodicu, sa otprilike 15 meseci, pridružuju se drugoj koloniji kao prekobrojan član ili se okupljju u osnovne grupe dok čekaju priliku da pronađu partnera.

U sumrak izlze iz gnezda i tragaju pod krošnjama, često praveći skokove sa drveta na drvo (zahtevaju kontinuiranu krošnju za kretanje). Ishrana im je omnivorna: hrane se nizom bagremovih sokova i izlučevina, kao i visokim procentom artropoda (insekti, pauci) koje nalaze u šupljim korama eukaliptusa. Biljne izlučevine čine 80% unete nergij, ali proteini artropoda su neophodni za uspešnu reprodukciju.

Rađaju se početkom zime (maj-jun) ili krjem leta (oktobar-novembar). Mladi (jedno ili dva) ostaju u torbi 80-90 dana. Mlade posebno ugrožavaju sove.  

Nalaze se u tri tipa staništa: oblasti vlažnih sklerofilnih šuma sa dominacijom "planinskog pepela" (Eucaliptus regnans), Eucalyptus nitens ("svetla guma") i alpski pepeo (Eucalyptus delegatensis) sa gustim nižim spratovima akacija; nizijske močvare u Jelingbo rezervatu; subalpske šume. 

Ugrožava ih gubitak staništa zbog seče šuma.Zakonom su zaštićeni, a i razmnožavaju ih u rezervatima. verovalo se da su izumrli nakon velikih požara 1939.

Leadbeater's possumLeadbeater's possumLeadbeater's possumLeadbeater's possumLeadbeater's possum


Powered by blog.rs