Enciklopedija sisara

Limnogale mergulus - rečni tenrek

Afrosoricida — Autor sisari @ 21:59

Rečni tenrek ili vidrasta rovčica (Limnogale mergulus) jedini je poluakvatični malagaški tenrek (afrička vidrasta rovčica ima sličan način života), a nalazi se na istoku Madagaskara, posebno u i u blizini nacionalnog parka Ranomafana. Jedini je predstavnik roda Limnogale. Verovalo se da su izumrle. 

Rastu do dužine između 25 do 39 cm. Teže 40-60 grama. Hrane se rakovima i vodenim insektima. Populacija se smatra ranjivom. 


Microgale - Thomas, 1882 - tenrek rovčice

Afrosoricida — Autor sisari @ 14:55

Microgale je rod sisara familije Tenrecidae. Broji 22 vrste. Neke vrste su otkrivene u poslednjih dvadest godina. Sve su endemiti Madagaskara.

Microgale brevicaudata G. Grandidier, 1899

Kratkorepa tenrek rovčica  naseljava suptropske ili tropske sušne šume i suptropske ili tropske vlažne nizijske šume. Ugroženi su gubitkom stanista.

Microgale brevicaudata range map.svg

Microgale cowani Thomas, 1882

Kauanova tenrek rovčica
naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume.

Microgale cowani range map.svg

Microgale dobsoni Thomas, 1884

Dobsonova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume.

Microgale dobsoni range map.svg

Microgale drouhardi Grandidier, 1934

Druhardova  tenrek rovčica, (Microgale drouhardi), poznata i kao prugasta tenrek rovčica, naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlažne planinske šume i teže degradirane nekadasnje šume. Ugrožena je gubitkom stanista. Idu u potragu u malim porodičnim grupama, kontakt održavaju visokim tonovima. 

Microgale drouhardi range map.svg

Microgale dryas Jenkins,[3] 1992

Tenrek šumska vila, poznat i kao šumska tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume. Vrsta je ranjiva do istrebljenja zbog gubitka staništa.

Microgale dryas range map.svg

Microgale fotsifotsy Jenkins, Raxworthy & Nussbaum, 1997

Bleda tenrek rovčica, poznat i kao bledonoga tenrek rovčica, naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožen gubitkom staništa.

Microgale fotsifotsy range map.svg

Microgale gracilis (Major, 1896)

Gracilna tenrek rovčica naseljava subtropske ili tropske vlažne planinske šume.

Microgale gracilis range map.svg

Microgale grandidieri Olson et al., 2009

Microgale grandidieri  se nalazi u sušnim šumama zapadnog i jugozapadnog Madagaskara. Populacija ove vrste ranije je uključivana u vrstu Microgale brevicaudata ; M. grandidieri je opisan kao posebna vrsta 2009 na osnovu razlika u morfologiji i DNK sekvenci.

Microgale gymnorhyncha Jenkins et al.., 1996

Golonosa  tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale gymnorhyncha range map.svg

Microgale jenkinsae Goodman & Soarimalala, 2004

Dženkinova tenrek rovčica naseljava subtropske ili tropske šume ili subtropsku ili tropsku žbunastu vegetaciju. Ugrožena vrsta, zbog gubitka staništa.

Microgale jenkinsae range map.svg

Microgale jobihely Goodman, Raxworthy, Maminirina & Olson, 2006

Severna tenrek rovčica (Microgale jobihely) naseljava veoma ograniceno podrucje na jugozapadnim padinama Tsaratanana Massif; nalazili su ga na visinama od 1420 do 1680 m. Naseljava planinske šume. Ova vrsta je najsrodnija široko raspreostranjenom M.cowani. Ugrozena vrsta zbog seče šuma.

Microgale jobihely range map.svg

Microgale longicaudata Thomas, 1882

Mala dugorepa tenrek rovčica aktivna je tokom svih sati dana i noći, ali svaka jedinka održava svoj obrazac odmaranja i aktivnosti. Naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Kao sto ime ukazuje, zauzima ekolosku nisu koju zauzimaju rovčice u drugim delovima sveta. Telo je dugo 5–15 cm, a rep 7.5–17 cm. Iako je dobar penjac, uglavnom se hrani na sumskom tlu, larvama, crvima i sitnim insektima. Rađaju 2-4 mladunca po leglu. Izgleda da uopšte ne hiberniraju.

Microgale longicaudata range map.svg

Microgale majori Thomas, 1918

Majorov dugorepi tenrek naseljava istočne vlažne šume ostrva, kao i neke zapadne šume, gde je viđen na visinama od 785 do 2000 m. Staništa nisu bas najbolje poznata, ali se veruje da su semiarborealni. Vrsta je ranije posmatrana kao sinonim M. longicaudata.

Microgale majori range map.svg

Microgale monticola Goodman & Jenkins, 1998

Planinska tenrek rovčica naseljava subtropiske ili tropske vlažne planinske šume. Ranjiva vrsta.

Microgale monticola range map.svg

Microgale nasoloi Jenkins & Goodman, 1999

Nasolova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Ranjiva vrsta.

Microgale nasoloi range map.svg

Microgale parvula G. Grandidier, 1934

Pigmejska tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale parvula range map.svg

Microgale principula Thomas, 1926

Velika dugorepa tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa. Nalazi se u istocnom Madagaskaru na nadmorskim visinama između 440 do 1,950 metra. Arborealna vrsta i naseljava primarne i malo degradirane humidne sume.

Microgale principula range map.svg

Microgale pusilla Major, 1896

Najmanja tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume, močvare, pašnjake i plavljena zemljišta. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale pusilla range map.svg

Microgale soricoides Jenkins, 1993

Rovozuba tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.  

Microgale soricoides range map.svg

Microgale taiva Forsyth Major, 1896

Taiva tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.  

Microgale taiva range map.svg

Microgale talazaci Major, 1896

Talazakova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale talazaci range map.svg

Microgale thomasi Major, 1896

Tomasova tenrek rovčica naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, suptropske ili tropske vlazne planinske šume. Ugrožena gubitkom staništa.

Microgale thomasi range map.svg


Oryzorictes - Grandidier, 1870 - pirinčani tenreci

Afrosoricida — Autor sisari @ 18:01

Pirinčani tenreci pripadaju familiji Tenrecidae i broje dve vrste: 

  • Oryzorictes hova
  • Oryzorictes tetradactylus

Oryzorictes hova A. Grandidier, 1870

Krtičasti pirincani tenrek, poznat i kao fosorijalni tenrek ili hova pirinčani tenrek, endemit je Madagaskara. Naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume, vlažne planinske šume, močvare, jezera, navodnjavano i sezonski plavljeno poljoprivredno zemljište. Ugroženi gubitkom staništa. 

Oryzorictes hova range map.svg

Oryzorictes tetradactylus Milne-Edwards & A. Grandidier, 1882

Četvoroprsti pirinčani tenrek je endemit Madagaskara. Prirodno stanište su mu suptropske ili tropske vlažne nizijske šume i planinske šume, suptropske ili tropske visijska žbuništa i livade, kao i močvare.

Oryzorictes tetradactylus range map.svg


Micropotamogale - Balsac, 1954 - vidraste rovčice

Afrosoricida — Autor sisari @ 17:04

Micropotamogale (fam. Tenrecidae) je rod sitnih tenreka, nalik na vidre, sa prirodnim staništem u rečnim područjima kišnih šuma Zapadne Afrike. Poluakvatične životinje. Hrane se vodenim životinjama. 

Poznate su dve vrste:

  • Micropotamogale ruwenzorii
  • Micropotamogale lamottei

Micropotamogale ruwenzorii (de Witte & Frechkop, 1955)

Ruvenzori vidra rovčica nalazi se u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi. Naseljava reke. Ugrožena je gubitkom staništa. Na IUCN listi označena je kao skoro ugrožena. 

Ruwenzori Otter Shrew area.pngRuwenzorii otter shrew

Micropotamogale lamottei Heim de Balsac, 1954

Normal 0 21 false false false SR-CYR X-NONE X-NONE

Nimba vidrasta rovčica pripada redu Micropotamogale, što znači "patuljasta rovčica". Tenreci se nalaze na kopnenom delu Afrike i Madagaskara; međutim, podfamilija Potamogalinae se nalaze u sub-saharskom delu Afrike. Ova vrsta Naseljava Nimba planinu koja se prostire duž granica Liberije, Gvineje i Obale Slonovače u Zapadnoj Africi.

Sitna životinja. Teži oko 125 grama, dužine tela 15–22 cm, od toga 1/4 do 1/3 otpada na rep. Opisivana je kao "minijaturna morska vidra sa pacovskim repom". Ima dugo krzno koje skriva uši i oči, skoro ujednačene boje (obično braon, ali su uočene crne i sive jedinke).

Nimba rovčica je nokturalna i semiakvatična životinja. Žive na mekom zemljištu oko potoka. To su usamljena bića i mogu se videti sa drugim jedinkama samo tokom sezone parenja i kad majke odgajaju svoju mladunčad. Veruje se da su poligamni. Ne pare se u zatočeništvu. 

Vrsta je proglašena ugroženom 1990. Ograničeni su na oblast manju od 5,000 kvadratnih kilometara na Nimba planini, koja je fragmentirana rudnicima i poljima pirinča. Iz rudnika otiču i otrovne materije u potoke. Populacija opada za oko 500 jedinki godišnje. Tačan broj nije poznat, ali se pretpostavlja da ih u zatočeništvu ima nekoliko stotina, a u divljini 2500-3500. Ovom stopom izumreće između 2017-te i 2020.

Nimba Otter Shrew area.png Nimba otter-shrew entering the waterNimba otter-shrew at the river's edgeNimba otter-shrew with prey

 

 


Potamogale velox - Du Chaillu, 1860 - velika vidrasta rovčica

Afrosoricida — Autor sisari @ 13:01

Velika vidrasta rovka je poluakvatični, karnivorni tenrek. Nalazi se kišnim šumama centralne Afrike do Nigerije do Zambije, sa nekoliko izolovanih populacija u Keniji i Ugandi. Nalaze se u potocima, močvarama i sporotekućim većim rekama. Jedina vrsta roda Potamogale.

U suprotnosti imenu, velika vidrasta rovčica nije prava rovčica (Soricidae), nego tenrek (Tenrecidae).  Ime su dobile po njihovoj sličnosti sa vidrama u ravnom licu i krutim brkovima, kao i površinskoj sličnosti tenreka pravim rovčicama. Hrane se vodenim životinjama.

Površinskim izgledom su slične vidrama. Karakteriše ih dug, ravan rep koji im služi za plivanje  bočnim talasanjem. Njuška je pokrivena dlakama, nozdrve zaravnjene i zaštićene. Dlaka je gusta i meka, svilenkasta na repu.

Krzno se sastoji od guste poddlake i grubih spoljnih dlaka, tamno smedje boje leđa i beličastim ili žućkastim donjim delovima. Rep je pokriven kratkim, svilenkastim krznom, bočno sabijenim što omogućava plivanje horizontalnim talasanjem kao kod riba i krokodila. Noge su im kratke i nedostaje im plovna kožica, pa se ne koriste za plivanje. Imaju sindaktilne prste (drugi i treći prst) na zadnjim stopalima, koje se koriste za čišćenje. Na zemljištu imaju plantigradni način gaženja. Masa varira od 300 do 950 g. Dužina tela 290–350 mm, a sa repom 535–640 mm.

Preferiraju sveže vode akvatičnih mikrostaništa kišnih šuma. Staništa uključuju brzotekuće reke, potoke, močvare, priobalne reke i tokom kišne sezone neki zauzimaju i male šumske bazene. Rečne obale omogućavaju dobra mesta za razmnožavanje i gnežđenje. Grade jame sa ulazom ispod vodenog nivoa (kao vidre) i tu se sklanjaju tokom dana. Aktivne su u popodnevnim satima.

Žive usamljeno, jedna jedinka okupira 500–1,000 m potoka. Teritorijalne su.

P. velox je noćni predator, love pomoću dodira i mirisa. Hrana koju preferiraju razlikuje se među jedinkama, neke najviše love krabe, druge žabe ili ribe. Hrane se i insektima, mekušcima i gamborima. U zatočeništvu pojedu 15-20 kraba dnevno. Veoma loše podnose zatočeništvo, živeći samo 1-14 dana.

Pare se tokom kišne sezone. Rađaju jedno do dva mladunčeta, jednom do dva puta godišnje.

Na IUCN listi su poslednja briga. Ugrožava ih erozija zemljišta prouzrokovana deforestacijom posebno u Kamerunu.

Giant Otter Shrew area.png

Normal 0 21 false false false SR-CYR X-NONE X-NONE

Echinops telfairi - Martin, 1838 - mali ježasti tenrek

Afrosoricida — Autor sisari @ 13:14

Mali ježasti tenrek pripada familiji Tenrecidae. Jedina je vrsta roda Echinops.

Endemit Madagaskara. Naseljava suptropske ili tropske suve šume, sušne savane, suptropsku ili stopsku sušnu žbunastu vegetaciju, kao i suptropske ili tropske suve nizijske livade.

Sitnog,  debeljuškastog tela sličnog  ježu. Cela leđa pokrivena su oštrim bodljama. Krzno je obično žućkasto bež boje; jedinke variraju od skoro bele do skoro crne. Dužina tela meri 13 do 17 cm, a težina oko 200 grama.

Tenreci imaju kloaku (zajednički urogenitalni otvor ), kao ptice i gmizavci.

Ovaj tenrek je terestičan.

Dnevne sate provodi odmarajuci ispod panja ili u rupi drveta. Kada je vrućina spava opružen, u suprotnom spava u uvijenom položaju. Ulayi u stanje torpora tokom zimskog perioda.

Uglavnom se hrani insektima, ali može loviti sitne kičmenjake. Lovi sam.

Pare se u oktobru.

Echinops telfairi range map.svg


Hemicentetes - prugasti tenreci

Afrosoricida — Autor sisari @ 15:57

Hemicentetes je rod tenreka koji broji dve vrste.

Hemicentetes nigriceps Gunther, 1875

Brdski prugasti tenrek je insektivor koji živi u centralnim brdsko-planinskim područjima Madagaskara. Njegovo crnobelo prugasto telo pokriveno je bodljama koje se podižu kada je uznemiren. Bodlje se otkače i ostaju u telu znatiželjnog predatora. Koriste svoju dugu njušku za kopkanje ispod lišća i kore, u potrazi za kišnim glistama, koje su im primarna ishrana.

Hemicentetes nigriceps range map.svg

Hemicentetes semispinosus G. Cuvier, 1798

Nizijski prugasti tenrek (Hemicentetes semispinosus) nalazi se u tropskim nizijskim kišnim šumama; u severnim i istočnim delovima Madagaskara.

Sitna životinja, duge njuke i nožica, zakržljalog repa. Krzno je crno sa žutim prugama na leđima, ispod je svetlo; bodlje rasejane, neke su bodljikave i odvojive. Dužina tela12-16,5 cm, težina oko 200 grama.

Aktivni i danju i noću, uglavnom se hrane kišnim glistama, ali i insektima.

Pare se od oktobra do decembra, možda i tokom ostalih meseci, zavisno od temperature i dostupnosti hrane. Bremenitost traje 58 dana, rađaju 5-8 mladih koji postaju nezavisni sa 18 do 25 dana.

Žive u dugačkim, plitkim jamama koje okupiraju porodične grupe.

Kada su ugroženi (najčešći grabljivci su fosa ili malagaški mungos), prugasti tenrek podiže svoje oštre bodlje na leđima i grebenu glave, upravljajući ih skroz napred, i unosi ih napadaču u predelu njuške ili šapa, pokretima glave i tela. Nezaoštrene bodlje su grupisana po sredini leđa, proizvode tih zvuk dok vibriraju, koji se koristi u komunikaciji u okviru porodične grupe.

Jedini poznat sisar koji koristi stridulaciju (trljanjem nogu proizvode prodoran zvuk) za proizvodnju zvuka, što je osobina često povezana sa insektima i zmijama.

Hemicentetes semispinosus range map.svgLowland streaked tenrecLowland streaked tenrecLowland streaked tenrec portraitLowland streaked tenrec walking

 

 


Setifer - (Froriep, 1806) - veliki ježasti tenrek

Afrosoricida — Autor sisari @ 16:09

Setifer setosus (Schreber, 1778)

Veliki ježasti tenrek, veliki madagaskarski jež ili sokina pripada familiji Tenrecidae. Jedina je vrsta roda Setifer. Naseljava suptropske ili tropske suve, kao i vlažne nizijske i planinske šume, sušne savane, vlažne savane, suptropsku i tropsku suvu i vlažnu žbunastu vegetaciju, suptropske ili tropske nizijske i brdske livade, seoske bašte i urbana područja.

Setifer setosus range map.svg


Tenrec - Lacépède, 1799 - obični tenrek

Afrosoricida — Autor sisari @ 16:17

Tenrec ecaudatus (Schreber, 1778)

Bezrepi tenrek, poznat i kao obični tenrek, jedini je član roda Tenrec. Prirodno stanište mu je na Madagaskaru, ali su introdukovani na Komorskim ostrvima, Mauriciusu, Rinjonskim i Sejšelskim ostrvima. Naseljava suptropske ili tropske suve, kao i vlažne nizijske i planinske šume, sušne savane, vlažne savane, suptropsku i tropsku suvu i vlažnu žbunastu vegetaciju, suptropske ili tropske nizijske i brdske livade, obradiva zemljišta, pašnjake, plantaže, seoske bašte i urbana područja.

Bezrepi tenrek je najkrupniji pripadnik familije Tenrecidae. Telo mu je dužine 26 do 39 cm, težine 1.5 do 2.5 kg. Krzno je sivo do crvenkastosive boje, sa dugim oštrim bodljama. Osim sitnih beskičmenjaka koje nalazi među lišćem, lovi žabe i miševe. Kada je ugrožen, vrišti i podiže bodlje, skače, napada i ujeda. Odmara u gnezdu od trava i lišća ispod kamenja, panja ili žbunja. Leglo broji i do 32 mladunca, prosečno 15-20. Bremenitost traje 50-60 dana. Dok su mali imaju crno bele pruge. Iako se nazivaju bezrepi, ipak imaju mali rep duzine 1-1.5 cm.

Tenrek je prvi poznati sisar koji hibernira duži period. Mogu hibernirati i do devet meseci. Verovatno im je duga hibernacija omogućila preživljavanje kataklizme koja je ubila dinosauruse. :)

Tenrec ecaudatus range map.svgCommon tenrecCommon tenrec, side viewCommon tenrec foraging at nightCommon tenrec which has been hunted for food


Chrysochloridea Broom, 1915 - Chrysochloridae Gray, 1825 - zlatne krtice

Afrosoricida — Autor sisari @ 16:11

Zlatne krtice su sitni, insektivorni rijući sisari koji naseljavaju sever Afrike. Razlikuju se od pravih krtica, a liče na njih zbog konvergentne evolucije. Poseduju izuzetnu sličnost sa torbarskim krticama Australije.

Zlatne krtice skoro isključivo zive podzemno, ispod livada, šuma, pustinja ili planinskih terena. Kao nekoliko drugih burrowing sisara sa slicnim načinom života, imaju kratke noge sa moćnim kopajućim kandžama, veoma gusto krzno koje odbija prljavštinu i vlagu, i tvrđu kožu posebno na glavi. Oči su im nefunkcionalne, pokrivene kožom i krznom, uši su sićušni otvori i, kao i torbarske krtice, imaju uvećanu kožnu platformu koja im štiti nozdrve. Njihovo primarno čulo je čulo dodira, a delimično su osetljivi i na vibracije koje ukazuju na opasnost.

Taupe doree.jpg

Veličina im varira od 8 do oko 20 cm. Imaju mišićava ramena i uvećanu treću kandžu na prednjim stopalima koje im omogućavaju kopanje, nemaju peti prst, a prvi i četvrti su zakržljali; zadnja stopala imaju svih pet prstiju i presvučena su plovnom kožom koja omogućavaju efikasno lopatanje unazad zemlje koja je iskopana prednjim kandžama. Hrane se sitnim insektima, koje lociraju čulom sluha. Grantova zlatna krtica (Eremitalpa granti) pređe 6 km svake noći u potrazi za hranom.

Dok pustinjske vrste prosto plivaju kroz  pesak, sve druge vrste grade stalne tunele i do 1 metra ispod zemlje. Zemlja koju iskopaju ostaje u hodnicima ili je izguraju na površinu zemlje (krtičnjaci). Tokom ekstremnih vrućina i hladnoće, povlače se na dubine oko 50 cm i ulaze u stanje torpora.

Ženke rađaju jedno do tri bezdlaka mladunca u gnezdu obloženim travom, u sistemu kanala. Razmnožavaju se tokom cele godine. Odrasli žive samostalno. Svoju teritoriju mogu agresivno braniti od uljeza, posebno u vreme oskudice.

Imaju posebno efikasne bubrege i većina vrsta i nema potrebu za vodom. Kao i tenreci, poseduju kloaku.

Od 21 vrste, ne manje od 11 su kritično ugrožene. Glavni uzroci su iskopavanje peska, povećana urbanizacija, lov od strane domaćih mačaka i pasa.

Klasifikovani su kao pripadnici reda Insectivora, mada su mnogi autori zadržali ovakvu klasifikaciju. Neki svrstavaju zlatne krtice sa tenrecima u red Tenrecomorpha, dok ih drugi svrstavaju u red Afrosoricida.

  • ORDER AFROSORICIDA
    • Podred Tenrecomorpha
      • Familija Tenrecidae: tenreci, 34 vrsta, 10 rodova
    • Podred Chrysochloridea
      • Familja Chrysochloridae
        • Podfamilija Chrysochlorinae
          • Carpitalpa
          • Chlorotalpa
          • Chrysochloris
          • Chrysospalax
          • Cryptochloris
          • Eremitalpa
        • Podfamilija Amblysomina
          • Amblysomus
          • Calcochloris
          • Neamblysomus

 

Powered by blog.rs