Enciklopedija sisara

Monodelphis Burnett, 1830 - kratkorepi oposumi

Marsupialia - torbari — Autor sisari @ 14:24

Monodelphis je rod familije Didelphidae, obično poznat kao kratkorepi oposumi. Najnovije opisane vrste su: Monodelphis arlindoi Pavan,Rossi & Schneider, 2012 , Monodelphis sanctaerosae Voss, Pine & Solari, 2012 and Monodelphis gardneri Solari et al., 2012.

M. sorex i M. rubida se smatraju ugroženim vrstama. M. dimidiata je neobična po tome što je semelparna vrsta. 

Monodelphis adusta (Thomas, 1897)

Sepia kratkorepi oposum nalazi se u Kolumbiji, Ekvadoru, Panami, Peruu i Venecueli.

Naseljava različite tipove šuma do 2200 m nadmorske visine, kao i pašnjake. Lovi beskičmenjake na zemlji.

Krzno mu je tamno braon, a razlikuje se od drugih vrsta roda po tome što nema pruge na svom trupu. 

 



Monodelphis americana Müller, 1776

Severni troprugi oposum nalazi se u Brazilu.

 

 

 

Monodelphis arlindoi  Pavan, Rossi & Schneider, 2012

Novoopisana vrsta. Naseljava Brazil.

 

Monodelphis brevicaudata (Erxleben, 1777)

Severni crvenoboki oposum nalazi se u Boliviji, Brazilu, Francuskoj Gvajani, Gujani, Surinamu i Venecueli.

Dužina tela 11-14 cm, a repa 4.5-6.5 cm.

Žive u šumskim oblastima, ali su slabi penjači pa žive na šumskom tlu. Noćni su i tokom dana grade gnezda  u šupljim panjevima ili deblima. Ishrana im se sastoji od semenja, izdanaka i plodova, insekata, lešina i nekih sitnih glodara. Glodare ubijaju jakim ujedom na potiljku glave.

leglo broji do 14 mladih, koji se rađaju u bilo koje doba godine. Nemaju torbu pa su mladi pričvršćeni za bradavice a kasnije na leđima majke. 

Monodelphis dimidiata (Wagner, 1847)

Žutoboki oposum se nalazi u Argentini, Brazilu i Urugvaju.

Monodelphis domestica (Wagner, 1842)

Sivi kratkorepi oposum koristi se kao model za naučna istraživanja, ali se često nalazi u trgovini egzotičnih zivotinja. Poznat je i kao brazilski oposum, prašumski oposum pa i kao laboratorijski oposum. 

U divljini telo meri 12 do 18 cm dužine i 58 do 95 grama težine; mužjaci su krupniji. međutim, jedinke koje se drže u zatočeništvu su mnogo krupnije, mužjaci teže do 150 grama. 

Krzno je sivkasto braon, bleđe na trbušnoj strani i skoro belo na stopalima. Samo osnova repa ima krzno, ostatak je skoro celokupno bezdlak. Ženke imaju 13 sisa koje uvlače u telo mišićima njihove osnove. 

Nalaze se južno od Amazona, u južnim, centralnim i zapadnim delovima Brazila. Takođe se nalaze na zapadu Bolivije, severu paragvaja i severu Argentine. Naseljava kišne šume, žbunaste oblasti i poljoprivredne površine, a često ulazi i u kuće.

Hrani se glodarima, žabama, reptilima i beskičmenjacima, kao i nekim plodovima.

Solitarni su, okupiraju teritoriju  od oko 1,200-1,800 m2, obeleženu mirisom. Pri nailaženju drugog člana vrste one vrište.

Leglo broji 6-11 mladih. Trudnoća traje 14 dana, a mladi ostaju pričvršćeni za sise naredne dve nedelje. Odvikavaju se od majke nakon osam nedelja. Polnu zrelost dostižu sa 5-6 meseci, a u zatočeništvu mogu ziveti do 49 meseci.

Monodelphis emiliae (Thomas, 1912)

Emiliin kratkorepi oposum se nalazi u Boliviji, Brazilu i Peruu. 

 

Monodelphis gardneri  Solari, Pacheco, Vivar & Emmons, 2012

Naseljava planinske šume centralnog Perua.

M. glirina (Wagner, 1842)

Amazonski crvenoboki oposum nalazi se u Boliviji, Brazilu i Peruu gde naseljava amazonske prašume.

Monodelphis iheringi (Thomas, 1888)

Ieringov troprugi oposum nalazi se u Argentini i Brazilu. 

Monodelphis kunsi Pine, 1875

Patuljasti kratkorepi oposum nalazi se u Argentini, Boliviji, Brazilu i Paragvaju.

Monodelphis maraxina Thomas, 1923

Maraho kratkorepi oposum se nalazi u Brazilu.

Monodelphis osgoodi Doutt, 1938

Ozgudov kratkorepi oposum nalazi se u Boliviji i Peruu. Naseljava suptropske ili tropske vlažne nizijske šume ili suptropske ili tropske sušne nizijske livade. Ugroženi su gubitkom staništa. 

M. palliolata (Osgood, 1914)

Kapasti crvenoboki oposum do nedavno je smatran podvrstom M. brevicaudata. Nalazi se u Kolumbiji i Venecueli na nadmorskim visinama od nivoa mora do 2250 m. Naseljava tropske kišne šume, ali se viđaju i na poljoprivrednim površinama.

M. reigi Lew & Pérez-Hernández, 2004

Reigov oposum je poznat iz planinskih šuma nacionalnog parka Canaima National Park, u Venecueli na nadmorskoj visini od 1300 m. Ranjiva vrsta.

Monodelphis reigi 001?

M. ronaldi Solari, 2004

Ronaldov oposum najsličniji je M. adusta. Poznat je samo u Peruu, u nacionalnom parku Manú National Park, gde naseljava prašumu Amazona. 

Monodelphis rubida (Thomas, 1936)

Kestenjasto prugasti oposum nalazi se u Brazilu.

Monodelphis sanctaerosae Voss, Pine & Solari, 2012

Novoopisana vrsta koja naseljava istočnu Boliviju. 

 

Monodelphis scalops (Thomas, 1888)

Dugonosi kratkorepi oposum nalazi se u Argentini i Brazilu. 

 

Monodelphis sorex (Hensel, 1872)

Južni crvenoboki oposum nalazi se u Argentini, Brazilu i Paragvaju. Naziva se i patuljasti kratkorepi oposum.

Ima male zaobljene uši, dug šiljat nos i rep dužine polovine tela. Glava, vrat i prednji delovi su sive boje, leđa su tamnobraon a stražnjica riđa. Mužjaci su krupniji. Uglavnom se hrane insektima, mada i sitnim kičmenjacima i plodovima. 

Monodelphis theresa Thomas, 1921

Južni troprugi oposum naseljava region atlanskih šuma u Brazilu.

Monodelphis umbristriata (Miranda-Ribeiro, 1936)

Crveni troprugi oposum nalazi se u Brazilu. Ranjiva vrsta. 

Monodelphis unistriata (Wagner, 1842)

Jednoprugi oposum nalazi se u Argentini i Brazilu. Kritično ugrožena vrsta.

 


Philander Brisson, 1762 - četvorooki oposumi

Marsupialia - torbari — Autor sisari @ 21:44

Sedam vrsta roda Philander, poznati su kao četvorooki oposumi. Ženke poseduju marsupijum (torbu). Rep izgleda kao bezdlak, osim osnove koja ima nekoliko dugih dlaka. Rep je malo duži od tela.  Rod je blisko srodan rodu Didelphis. Ime su dobili po belezima iznad očiju, koji izdaleka izgledaju kao drugi par očiju.

Philander andersoni (Osgood, 1913)

Andersonov četvorooki oposum nalazi se u Brazilu, Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu i Venecueli. Leđna strana mu je tamna sa crnom prugom, široka oko 3-4 cm, koja se pruža niz leđa. Trbušna strana je tamno siva, ali svetlija nego bočna i leđna.  

Philander andersoni_paparahua_pastaza _3_.jpg

Philander deltae Lew et al., 2006

Deltski četvorooki oposum ili delta oposum nalazi se u delti reke orinoko u Venecueli. Naseljava večito plavljene močvarne šume ili sezonski plavljene barske šume u okolini delte Orinoka iobližnjih reka. Leđnja strana mu je siva. Ventralna strana je krem boje. Uši su obojene samo po ivicama.

Philander frenatus Olfers, 1818

Jugoistočni četvorooki oposum nalazi se u Brazilu, Paragvaju ili Argentini. Leđna strana mu je tamno siva. Bokovi su sivi, ali svetliji od leđa. Trbuđna strana je bele ili kremkasta. Na grlu imaju krem prugu koja ide niz sredinu grla. Rep je tamno braon boje ili crn u celosti.

Philander mcilhennyi Gardner & Patton, 1972

Mekileijnijev červorooki oposum nalazi se u Brazilu i Peruu. Skoro je u potpunosti crn, osim belih tufni iznad oka. 

Philander mondolfii Lew, Pérez-Hernández & Ventura, 2006

Mondolfijev četvorooki oposum se nalazi u Kolumbiji i Venecueli. Naseljava podnožja Kordiljera na nadmorskim visinama od 50 do 800 m. Populacija je podeljena u dva areala pa je moguće da predstavljaju različite podvrste. Dorzalna strana je siva, a ventralna krem boje. Uši su obojene na vrhovima. Belezi iznad oka su veliki. 

Philander olrogi Flores, Barquez & Díaz, 2008

Olrogijev četvorooki oposum nalazi se na istoku Bolivije. Naseljava nizijske amazonske prašume na nadmorskoj visini od 150 do 250 m. Simpatrični su sa P. opossum, na koje i liče. Ove dve vrste se razlikuju u nekoliko odlika, npr u ventralnoj boji krzna.

Philander opossum (Linnaeus, 1758)

Sivi četvorooki oposum rasprostranjen je od Meksika do Perua, Bolivije i jugozapada Brazila, od nivoa mora do nadmorskih visina od 1600 m, ali najviše ispod 1000 m. naseljava primarne, sekundarne i narušene šume.  

Belezi iznad očiju su izraženi. Prihvatni rep je dvobojan, pri osnovi je tamno siv, a drugi, duži, deo je bleđi i go na kraju. Leđna strana tela je siva, dok su trbušna strana, grlo i obrazi kremasti. Uši adulta su crni osim u osnovi.

Solitarni su, delimično arborealni. Obično se nalaze u vlažnim oblastima, često blizu vodotoka, mada lutaju u mnogim različitim vegetacionim tipovima. Dobri su plivači. leglo broji 1-7 mladih, prosečno 4-5.

Nemaju definisane teritorije. Omnivori su, hrane se sitnim životinjama i vegetacijom, kao npr lišćem, semenjem i plodovima.

Podvrste: 

 

 


Powered by blog.rs